Velimir Topčić: Prava smo klapa
Veznjak Velimir Topčić igra svoju 21. sezonu u Hajduku. Prve nogometne korake je napravio sa šest godina i od tada je u matičnom klubu proveo više od dva desetljeća. Još dvije sezone je proveo u Gariću.
- Počeo sam igrati za pionire još kod Josipa Arefijeva, a prvu registraciju su mi napravili u vrtiću. Toga se i danas sjećam, po mene su došli da se fotografiram učitelj tehničke kulture u mjesnoj osnovnoj školi Petar Marenić i Miroslav Ulovac. Kao najveće uspjehe moram izdvojiti tri naslova s juniorima Hajduka te osvajanje Županijskog kupa sa seniorima Garića kada smo pobijedili u Ždralovima Bjelovar 2:1 (2008). Nažalost, nisam bio član Hajduka kada se osvojio naslov prvaka 2008.
U svojoj karijeri što bi najradije zaboravio?
- Ozljedu iz 2004. Na utakmici u Velikim Zdencima sam nezgodno stao pa su mi popucali prednji križni ligamenti. Nakon operacije oporavak je trajao šest mjeseci.
Smiješ se kad se sjetiš?
- Legende Mange (vratar Franjo Farkaš), njegovih nepodopština koje je radio u svlačionici, pod tušem i izvan nje. Stvarno nedostaje njegov veseli duh. Uvijek ću se sjećati kada je na jednoj prijateljskoj utakmici jednom suigraču toliko zapetljao kopačke prije ulaska u igru da ovaj još deset minuta nije mogao srediti situaciju. Trener je dotle ludio.
Najljepši pogodak i pobjeda?
- Najljepši pogodak sam zabio u Predavcu prije nekoliko sezona kada sam zatresao mrežu izravno iz kornera za 2:2. Što se tiče pobjeda bilo ih je puno, ali jednu ću osobno pamtiti, jer sam bio još junior, ali igrao sam za seniore. U trijumfu protiv Dinama iz Predavca 5:1 zabio sam četiri gola.
O Hajduku?
- Hajduk je za Hercegovac više od nogometnog kluba. Ima bogatu tradiciju, institucija je, stil života, jer se zna kuda se ide nedjeljom.
O predsjedniku Željku Ščukoviću?
- Veliki nogometni zanesenjak. Vrlo ambiciozan i sposoban. Da nema njega vjerojatno bi Hajduk proživljavao teške dane u ova recesijska doba. Uvijek daje sve od sebe. Ne želim vjerovati i nadam se da se to neće dogoditi da za dvije godine ode s mjesta predsjednika kao što je najavio.
O treneru Tihomiru Pokopcu? S njime si na 'ratnoj nozi' ili vlada primirje?
- S trenerom imam korektan odnos. Budući da sam jedan od starijih nerijetko me pita za savjet. Cijeli je u nogometu, mislim da bi neki zlobnici trebali više cijeniti koliko se on trudi u ovome klubu.
Ova sezona je počela…
- Porazom u Bereku u Kupu, nakon koje smo se uspjeli vratiti s dvjema prvenstvenim pobjedama. Trenutačna situacija na tablici je što se tiče Hajduka realna, budući da je liga jača nego ikada i vrlo izjednačena.
Koliko može Hajduk, što mu još treba za sam vrh?
- Mislim da je realnost da se borimo za poziciju između 5. i 10. mjesta. Za sam vrh nam treba još puno hrabrosti što podrazumijeva bolju igru u gostima, čvrstoće i možda jedan klasični centarfor sidraš, visok i jak. Smatram da smo osim toga dobro posloženi.
Tko su najveći kandidati za titulu?
- Sigurno Zdenka i Garić zbog višegodišnjeg igranja u većem rangu, ali i Bilogorac iz Velikog Trojstva za kojeg mislim da ima jako dobru ekipu, jer je pojačana mladim igračima iz Ždralova i neuništivim Jeličićem iz Bjelovara.
O suigračima? S kime najbolje surađuješ?
- U igri se najbolje slažem s Ićijem (Ivan Stankić). Dugo smo igrali zajedno na lijevoj strani veznog reda, a sada mu čuvam leđa na terenu. Što se tiče slobodnog vremena najviše se družim sa starijom gardom - Barić, Marinković i Čegec.
Klapa ste ili je nakon tekme razlaz?
- Prava smo klapa, poslije domaće utakmice, uprava nam organizira večeru i piće tako da se ostajemo družiti dugo u noć. Često i petkom poslije treninga 'jačamo duh', roštiljamo ili gledamo utakmice reprezentacije.
Neki kažu da ne igrate muški i da je to boljka ove momčadi. Što im odgovaraš?
- Već sam ranije to spomenuo kao našu manu. Slažem se da bi trebali poraditi na tome.
Što poručuješ vječitim nezadovoljnicima koji dolaze na utakmice i samo kritiziraju?
- Takvih je uvijek bilo i bit će. Nažalost oni plate tu ulaznicu i imaju pravo govoriti što hoće. Ja se trudim da takve dok traje utakmica ignoriram i koncentriram se na potporu onih koji baš navijaju za nas.
Uzor?
- Nogometni uzor su mi bili Zvonimir Boban, te Zinedine Zidane.
Momčad ne može bez koga?
- Nikoga ne bi volio izdvajati. Svi smo jedna momčad i kao kolektiv najbolje funkcioniramo.
Opisao bi se kao lijep, bogat i najbolji nogometaš (ha-ha) ili…
- Realan, s čvrsto dvije noge na zemlji. Svjestan svih svojih mana i vrlina.
Kako opasna mama Anđa gleda na tvoj nogomet, a što kaže tata Drago poznatiji kao Garrincha (he-he)?
- Mama nije uvijek najsretnija kada dođem s prljavim rubljem i govori mi da se već jednom oženim da to više ne mora raditi. U mlađim danima tata mi je uvijek bio najveći kritičar, ali kao veliki emotivac uvijek je plakao nakon velikih pobjeda pa smo mu znali i zapjevati pjesmu koja ide 'Drago nemoj plakati, mi ćemo pobijediti.



Kako djevojka Maja? Boji li se za svoga dragoga kad ga tuku?
- Boji se. Uvijek mi napominje da se ne svađam i tučem. Poželi mi sreću i kaže mi da se pazim.
Koliko si puta isprovocirao crveni karton?
- Uh. Puno, ne zna se brojka.
Koji dio godine najviše voliš i ne voliš zbog nogometa?
- Mjeseci kada traje prvenstvo, a nema vrućina i hladnoće su mi najdraži. Od onih koje ne volim kao i svakom starijem i iskusnijem nogometašu teško mi padaju zimske i ljetne pripreme (ha-ha).
Grobljani?
- Njima se moram posebno zahvaliti, jer su nam uvijek dodatna snaga na terenu. To se najbolje vidjelo prošle sezone u Brezovcu u utakmici za ostanak kada su bili nevjerojatni svih 90 minuta.
I nešto za kraj.
- Nadam se sezoni s puno pobjeda i da više uopće neće biti ozljeda.
Razgovarao: DST
Objavljeno: 20.09.2011.