KOLUMNA:
HAJDUČKA OŠTRICA (3)
A tko sudi?
Nešto je trulo u hrvatskom nogometu. Ne samo u profesionalnom gdje se vrti barem neki novac, nego i u niželigaškom gdje se trči za gajbu piva i komad mesa poslije utakmice.
Prije desetak godina, prije prvenstvenih utakmica, nogometne simpatizere je zanimalo koji su igrači na raspolaganju, koga nema i zbog čega, kako se treniralo taj tjedan i u kakvoj su situaciji protivnici.
Sada je glavno pitanje 'A tko sudi?'. Čovjek u crnom i njegovi pomoćnici postale su glavne zvijezde. Više nitko ne razmišlja o golgeteru koji redovito trpa ili o obrani koja ne prima pogotke. I nije ovo priča samo o Hajduku i njihovom mogućem zadovoljstvu ili nezadovoljstvu, nego o svim klubovima u 1. ŽNL.
Baš svaki kibic u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji kada čuje ime suca za pojedini susret zna za koga će on i kako suditi (svaka čast iznimkama). A nevjerojatno je da se ta njihova 'kriva' razmišljanja i ostvare. Ne želimo sumnjati u poštenje pojedinih ljudi koji na travnjaku dijele pravdu, ali pogreške koje se događaju nisu neke 'sitnice' i ne spadaju u slobodna sudačka uvjerenja.
Greške su ogromne pa ispada da ili suci nemaju blage veze ili da jednostavno favoriziraju pojedini klub. I nije stvar u tome sudi li se za Hajduk ili protiv njega. Bit je u tome da nema kola, a u kojem momčadi nisu drastično oštećene. Ono što je od svega najgore je da svi koji su prije toga pitali 'A tko sudi?', znali su u većini slučajeva što će se i dogoditi.
Čovjek se na kraju svega mora zapitati odlučuje li o prvaku kvalitetnija momčad, bolji pojedinci, naporniji treninzi ili oni za koje kažu da je najbolje da se njihova zviždaljka za vrijeme utakmice ne primjećuje. A to previše puta nije tako.
objavljeno: 31.10.2011.
DST